Sinoć razgovarao sa jednim dobrim prijateljem preko video chata.
On je nedavno prebjegao s duhana na Vape, pa me tu i tamo upita za neke savjete.
Ok, nisam ja još uvijek nekakav expert, ali dosta toga sam upio u ovih 7 mjeseci,
pogledao puno tutorijala, recenzija i dokumetaraca a i pročitao štošta.
Uglavnom, u odnosu na njega sam ipak u poziciji da mu mogu ponešto i prenijeti,
podijeliti nekakve info i tak.
Pohvalio mi se kako već par dana uopće ne puši, ali da ga love povremene krize,
pa sam mu davao moralnu podršku 😉
Kao, gle mene…koji antikarakter pa uspio, nemoj frende miješati Vape s pljugama, tak nećeš ništa postići, bolji si ti od toga i tak…
I u jednom momentu mu pokazujem na pol metra, metar od mene što stoji.
Ono, vrećica smrdljivog duhana visi s naslona stolca u kuhinji ( nije moje 😉 ),
a na stolu kutija Marlbora.
I onda mu idem još pokazati kako mi pljuge više ništa ne znače,
“frajerski” uzmem jedan Marlboro i zapalim.
Jbt, koja je to banana od pljuge.
Otpuhnuo par bezličnih dimova cigarete, nit mirisa nit arome.
Kao drot kefu da sam zapalio.
Još mi isti tren ispadne pepeo onak u komadu na stol, odmah mi tlak podiglo 😛
I tako, hrabro udarim do kraja (bilo mi žao bacit pljugu kad sam već zapalio),
dovršim ju i prokomentiram koji mi je osjećaj bio.
A u ustima ostao okus tako odvratan da sam se jedva dobio.
Spasila me Apple Soda u Cubis Max attyju 😀
Što htjedoh reći, zanimljivo koliko se ustvari toga promjenilo u ovih nekoliko mjeseci.
Prije kad bih zapalio Marlboro, to mi bio “doživljaj”,
a sada sam sebi ne vjerujem da sam toliko ravnodušan prema tome.
Mislim, ne ravnodušan, nego uredno zapalim pljugu, izdimim ju i ostane samo blesav, bljutav okus u ustima.
I odmah pada u zaborav čim isperem nečime taj drek (pardon for my French) iz usta.
Eto, tako neka mala crtica iz mojeg života.
Nek ostane ovdje zabilježeno.
LP pozdrav svima koji će ovo pročitati, živjeli! 🍻
