Danas gotovo svaki kutak svijeta ima ponekog pušača, ali kako je sve počelo i kada je duhanska industrija uzela maha? Pogledajmo kratku priču o duhanu i njegovoj povijesti.
Što je duhan?
Duhan dolazi od lisnate biljke koja raste u toplim tropskim područjima. Poznato je da se uzgaja diljem Kariba, gdje topli, sunčani uvjeti stvaraju savršenu klimu za uzgoj. Duhan se obično puši kao nikotinski stimulans i uglavnom se prerađuje, mota i suši prije pušenja.
Duhan pripada obitelji velebilja koja obuhvaća veliki broj biljaka. Neke su, poput krumpira, rajčice, patlidžana i paprike, uobičajena hrana za ljude, dok su druge, poput petunije, ukrasne.
Ipak, neke mogu sadržati visoke razine alkaloida. U prirodi ovi alkaloidi djeluju kao pesticid i prirodna su obrana od konzumiranja. Nikotin u duhanu je alkaloid. Alkaloidi također mogu biti otrovni ili smrtonosni za ljude. Zapravo, radnici koji uzgajaju ili beru biljku mogu razviti bolest zelenog duhana, bolest koja nastaje kada koža dođe u kontakt sa zelenim listovima duhana i izaziva niz neugodnih i potencijalno vrlo opasnih simptoma.
Što se tiče vrsta duhana, različite zemlje proizvode različite vrste biljaka. Okus i miris lišća karakteristični su zaštitni znakovi različitih tipova duhana, a proces sušenja također određuje vrstu duhana.
Što je nikotin?
Nikotin je spoj na bazi dušika koji se otapa u organskim spojevima. Listovi duhana sadrže dosta nikotina koji isparava pri gorenju. Ovaj spoj na bazi dušika stvara ovisnost u malim količinama i otrovan je u visokim dozama. Nikotin sulfat je moćan pesticid, poznat po svojoj visokoj toksičnosti.
Studija o nikotinu otkrila je da on djeluje i kao stimulans i kao depresiv. Nikotin se brzo detoksificira iz krvotoka jer ga tijelo doživljava kao toksin. Sljedeća cigareta djeluje kao privremeni stimulans. Razina tolerancije na nikotin naglo raste, a pušači često puše više kako bi zadržali isti visok. S ponovljenim ciklusima, nikotin djeluje kao depresiv.
Kratka povijest pušenja duhana
Ljudi su počeli pušiti duhan puno ranije nego što mnogi misle. Stručnjaci još uvijek ne znaju kako je počelo pušenje duhana u Egiptu, ali postoje dokazi da se duhan koristio čak i u doba faraona. Tamjani su bili široko korišteni u ritualima i ceremonijama.
Stara Grčka i Rim također su bili fascinirani pušenjem, a iako duhan još uvijek nije bio tako čest, neki od sastojaka koje su koristili liječnici i filozofi bili su opijum, valerijana i marihuana. Koštane srži i glinene lule bile su primarni uređaji za pušenje.
Kao i antička Europa, Bliski istok i južna Azija također su bili poznati po pušenju marihuane, dok je istočna Azija imala sklonosti ka pušenju opijuma. Nargile, bongovi, lule i chillum bile su glavne metode kojima su ljudi pušili. Imajte na umu da su nargile izumljene u Perziji: one su varirale od finih umjetničkih djela preko kokosa i dijelova od bambusa.
Kolonijalizam je biljku donio iz Amerike u Europu. Jean Nicot, francuski diplomat, uveo je duhan u Francusku 1560. Riječ nikotin potječe od njegovog imena. Trgovina duhanom između Amerike i Europe porasla je kada su španjolski trgovački brodovi donijeli osušeno lišće u Stari svijet. Europska elita predvodi prvi val popularizacije duhana.
Popularizacija pušenja duhana započela je u 16. stoljeću. Potražnja i vrijednost biljke naglo su porasle u tom razdoblju. Čak je zaradio i nadimak smeđe zlato. Sjeverna Amerika postala je glavni dobavljač sirovog duhana. U malom naselju u Jamestownu u Virginiji, prvi ga je uzgojio John Rolfe.
Upotreba cigareta se povećala s izumom stroja za motanje cigareta u Americi. Postao je pristupačan stimulans, često pogrešno reklamiran da ima zdravstvene prednosti. Stroj za motanje cigareta Bonsack mogao je proizvesti više od 200 cigareta u minuti. Također je zahtijevao manje radne snage, a time je cijena cigareta spuštena na pristupačnu stavku dnevne potrošnje.
Pušenje je postalo popularan trend. Bilo je to vrijeme kada je riječ “pušenje” prvi put uvedena u engleski jezik.
Otkrivanje štetnosti i mijenjanje percepcije javnosti
Na početku 20. stoljeća izašla je prva znanstvena studija o učincima pušenja. Richard Doll je 1950. godine u British Medical Journalu objavio jasne veze između pušenja i raka pluća.
Dva američka znanstvenika, E. Cuyler Hammond i Daniel Horn, također su napravili ključnu studiju o pušenju. Kako bi potvrdili nalaze, Američko društvo za rak pokrenulo je Studiju prevencije raka I (CPS-I). Ovo istraživanje uključivalo je više od milijun muškaraca i žena iz 25 država.
Nalazi su proslijeđeni predsjedniku Kennedyju. Pušenje duhana formalno je priznato kao štetna navika. Druge studije s prikupljanjem empirijskih podataka zaključile su štetne učinke pušenja.
Društveni stav i percepcija javnosti o pušenju počeli su se mijenjati. Nekoliko grupa protiv pušenja u Njemačkoj je stupilo na snagu. Polako je i vlast počela tjerati svoje građane od pušenja.
Šezdesete su bile važna faza u kampanji protiv pušenja. Vlada je preuzela proaktivnu ulogu u suzbijanju pušenja. Zdravstvena upozorenja počela su se pojavljivati na kutijama cigareta od 1965. Proizvođači cigareta morali su smanjiti oglašavanje usmjereno na mlade pušače.
Bilo je vidljivih poboljšanja na terenu. Postotak odraslih koji puše u SAD-u smanjio se s 42,4% u 1965. na 16,8% u 2014. Postotak studenata pušača također se prepolovio u istom razdoblju.
Danas je većina ljudi svjesna štetnosti pušenja te pokušava ili u potpunosti prestati konzumirati duhanske proizvode ili barem pronaći sigurniju alternativu poput e-cigareta i sličnih proizvoda. Mnoge zemlje planiraju ostvariti takozvanu smoke-free budućnost, a ostaje da vidimo hoće li u tome biti uspješne.
Zanimljiv članak 🙂
Baš mi je drago vidjeti da redovno čitaš članke. 🙂