Hodajte ulicom i vjerojatno ćete uočiti šarene plastične cjevčice veličine prsta bačene na tlu. Jednokratne e-cigarete postaju sve popularnije, posebno među osobama u dobi od 18 do 34 godine. Jednostavne su za korištenje i značajno jeftinije od trajnijih vape uređaja.
Ipak, aktivisti kažu da su one ekološka noćna mora, a jedan aktivist u Velikoj Britaniji poziva na njihovu zabranu.
Vape industrija rekla je za BBC News da problem leži u nejasnim pravilima o odlaganju i da moraju postojati bolji nacionalni programi za recikliranje.
Vape za jednokratnu upotrebu – koji traju oko 600 “udaha” – sadrže materijale kao što su litijeve baterije i bakar, kao i plastiku, što znači da su klasificirani kao otpadna električna i elektronička oprema (WEEE).
Potrošači bi ih trebali zbrinuti u centru za recikliranje kućanstava ili u trgovini u kojoj su kupili uređaj. Ali mnogi toga nisu svjesni. Jedan od korisnika ovakvih e-cigareta je i Kate Matteson koja je, prije nego što je prestala pušiti, koristila isključivo vape za jednokratnu upotrebu.
“One za jednokratnu upotrebu su tako lako dostupne na pultu svakog dućana na uglu, odmah pored žvakaćih guma. Teško je napraviti skok od 5 funti gotovog vapea na uređaj za višekratnu upotrebu do onog od 20 funti koji bi mogao curi i stvarati više gnjavaže”, rekla je za BBC News.
Rekla je da nema pojma da se mogu reciklirati i da se “poruke definitivno mogu poboljšati”.
“Kada bi tvrtke koje se bave proizvodnjom e-cigareta na društvenim mrežama prikazivale oglase na dajući ljudima do znanja kako ih se riješiti, to bi privuklo našu pozornost”, rekla je.
Više od 50% jednokratnih e-cigareta neispravno se odlaže
Nedavna studija pokazala je da se više od polovice jednokratnih e-cigareta baca izravno u kantu za smeće. Prema Material Focusu, neprofitnoj organizaciji koja se fokusira na recikliranje e-otpada, svaki tjedan se baci do 1,3 milijuna vape komada za jednokratnu upotrebu.
Litijske baterije – ograničeni materijal na kojem se oslanja tehnologija punjive baterije – samo u ovim vape-ovima jednake su količini od 10 tona litija godišnje, što je jednako baterijama u 1200 električnih vozila. Ako se oštete prilikom bacanja, litijeve baterije mogu uzrokovati požare u postrojenjima za zbrinjavanje otpada i moraju se pažljivo zbrinuti, objašnjava Waste Experts, certificirani reciklirač WEEE.
Tako je bilo i za najlon kese pa sta? Opet ih ima na sve strane a zagadjuju okolinu. Edukacija krajnjih korisnika i osnovna kultura zivljenja su neprocjenjivi…
Točno tako. Može se smanjiti proizvodnja plastike koliko god, ali ako nema edukacije krajnjeg korisnika – sve to pada u vodu (nekad i doslovno).
Prije kojih desetak i više godina. Ima jedna afrička država koja je plivala u plastici, politika je doslovno preko noći zabranila proizvodnju i uvoz plastične ambalaže. Tvornica plastike koja se našla na udaru u roku 14 dana napravila je tvorničke preinake pa su tako počeli proizvoditi umjesto plastičnih vrećica Bio papirnate.. u 14 dana. Uvoz plastike koji dolazi prehrambenom i srodnom industrijom sakuplja se i vraća izvozniku pa tako taj zbrinjava plastični otpad ali ne u njihovoj državi i u njihovom dvorištu. Poanta: sve se može riješiti preko noći ako ima volje i manjak korporativnih korumpiranih bezličnih likova.
evo jedan mali korak, iako ni to nije dovoljno…
https://www.telegram.hr/politika-kriminal/novi-pravilnik-povratna-naknada-za-ambalazu-manju-od-02-litre-trgovci-ce-naplacivati-i-vrlo-lagane-plasticne-vrecice/
nije mi jasno zašto u dućanima ne stave papirnate škrnicle za povrće – naplate fino svaki 10 lipa (što mu je veća cijena ionako), a nama i dalje isplativo za uzet…
Trebalo bi uvesti da proizvođači moraju ponuditi neku opciju povratka ambalalaže odnosno povrata jednokratnih uređaja. Pa makar to značilo višu cijenu proizvoda. No to je jedini način da se smanji otpad….
ili bi se korisnici jednostavno mogli naučiti odvajati otpad 🙂 (ne branim proizvođače, ali ovo svatko može baciti u odgovarajući spremnik uz malo napora, no daleko smo mi od toga)
Ne znam baš sad koliko su jeftinije od klasičnih vape uređaja… Ovdje u Njemačkoj se u prosjeku kreću od 6 do 8 eura (otprilike kao i kutija cigareta), a meni bi, koliko vučem dnevno, trebale barem dvije takve. Dakle, trošak parenja ovih jednokratnih kroz tjedan dana mi daje cifru kojom mogu kupiti i odličan uređaj i kakvu tekućinu. Ne isplati se nikako, a sve su popularnije. Možda zato što su nagruvane aromom pa je fino, a munjoze su nesposobne za smiksati si likvid… Barem je ovdje tako, ako škrti i priglupi Švabo može nešto dobiti na gotovo, to će i uzeti pa i pod račun da je skuplje od DIY… Ne bih rekao da ih se treba zabraniti, ali bi ih trebalo pojeftiniti i pri kupnji upozoriti kupce o odlaganju potrošenih uređaja, itd.